Dvojezičnost ili višejezičnost označava poznavanje i upotrebu dva ili više jezika. Pritom je ključno obilježje početak usvajanja dva ili više jezika do dobi 3 i pol godine, kada se stvara baza materinskog jezika. Jezik koji dvojezično dijete ili osoba primarno, svakodnevno koristi u komunikaciji i obrazovanju naziva se prvim jezikom (J1), dok se jezik (ili više njih) kojim se osoba koristi rjeđe naziva drugim jezikom (J2). Na poznavanje i upotrebu jezika te određivanje prvog i drugog jezika utječu socijalni i okolinski faktori. Ti faktori se mogu mijenjati tijekom života, stoga se i određivanje pojedinog jezika kao prvog ili drugog mijenja.Dvojezičnost ima neke prednosti, ali i nedostatke. Djeca koja su dvojezični govornici mogu pokazivati kašnjenje u razvoju rječnika te teškoće u razumijevanju pročitanog teksta na drugom jeziku (J2). Osim toga, mogu imati bolje metajezične sposobnosti (fonološka svjesnost, morfosintaktičke sposobnosti) u odnosu na govornike jednog jezika. (Mihaela Hoppe, mag. logopedije)(prema Gottardo i Grant, 2008; izvor slike: istockphoto.com)
