Neurobiološka aktivnost koja omogućava primanje i obradu osjetnih informacija koje u mozak pristižu iz različitih osjetila. Ayres (1972) Sensory Integration and Learning Disorders
Senzorna integracija započinje vrlo rano, još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati i dalje, nakon poroda. Ona nam daje mogućnost da možemo puzati, igrati se, hvatati igračke/stvari. Dijete u periodu od treće do sedme godine polako postaje senzomotorički zrela osoba. Tih prvih 7 godina naziva se razdobljem senzomotoričkog razvoja, te tada postupno, socijalni i mentalni odgovori, kroz igru i zabavu, prevladaju neke senzomotoričke aktivnosti.
Obično o osjetilima razmišljamo kao zasebnim kanalima informacija , no oni rade zajedno da bi nam dali pouzdanu sliku svijeta oko nas i naše uloge u njemu. Naše osjetila se integriraju kako bi smo imali potpunu sliku o tome tko ste, gdje ste i što se događa oko nas i ako primjereno reagirati u datoj situaciji.
Svi znamo da postoji 5 osjetila, zar ne? Nije točno, ustvari postoji 8 osjetila.
- Vestibularni sustav ili osjetilo ravnoteže
- Proprioceptivni sustav ili osjetilo pozicije tijela
- Taktilni sustav ili osjetilo dodira
- Vizualni sustav ili osjetilo vida
- Auditivni sustav ili osjetilo sluha
- Olfaktorni susatv ili osjetilo mirisa
- Gustativni sustav ili osjetilo okusa
- Interocepcija
Vestibularni sustav ili osjetilo ravnoteže sastavljan je od struktura smještenih u unutarnjem uhu, koje detektiraju pokret i promjene položaja glave. Taj sustav nam omogućuje da znamo kojom se brzinom krećemo, u kojem smjeru idemo gore-dolje, naprijed – natrag ili u krug te gdje se naše tijelo nalazi u prostoru. I najmanji pokret stimulira vestibularne receptore.
Vestibularni sustav omogućuje:
- orijentiranje u prostoru
- kontroliranje mišićne napetosti – govori mišićima koliko se mora stegnuti kako bi ostalo uspravno i kretalo se unatoč stalnom djelovanju sile teže.
- Pomaže u reguliranju budnosti i pažnje – npr. lagano ljuljanje djeluje umirujuće dok nagli pokreti kao što je skakanje aktiviraju. Tijekom dugotrajne nastave dijete će možda morati odšeteti do zahoda da popije vodu kako bi se probudio.
- održavanje ravnoteže – pomaže djetetu odrediti položaj glave i tijela kako bi održao ravnotežu. Kad se kreće daje mu se osjećaj fizičke i emocionalne sigurnosti zato dijete koje nije sigurno kreće li se pogotovo ako mu noge ne dodiruju tlo s razlogom se može osjećati nesigurno.
- stabilizacija očiju u prostoru za vrijeme pokreta glavom – Dijete može zaustaviti pogled na košu kad trči i vodi loptu prema njemu.
Proprioceptivni sustav ili osjet pozicije tijela
Kada zatvorite oči, kako znate gdje su vam noge? Ruke?Šake? Propriocepcija je unutarnje osjetilo koje nam govori gdje su nam dijelovi tijela , a da u njih ne moramo gledati. Ta unutarnja svijest o tijelu prenosi se iz receptora u zglobovima, mišićima, ligamentima i vezivnom tkivu. Djeca koja imaju lošiju propriocepciju često kompenziraju te su češće fizički nespretniji ili sporiji.
- Daje informacije o kretnjama zglobova i tijela, informacije o opsegu, snazi, trajanju, smjeru kretnji, položaju tijela ili dijelova tijela u prostoru i tonusu mišića.
- Glavna zadaća omogućavanje kretnji i dobivanje povratne informacije o izvedenom pokretu.
- Zajedno sa vestibularnim sustavom upravlja mišićnim tonusom, kontrola držanja tijela i stvaranje sheme tijela. Dijete s lošom propriocepcijom ne zna gdje je njegovo tijelo u prostoru, nema unutarnju kartu tijela da ga navodi.
Taktilni sustav ili osjetilo dodira razvija u maternici i najveći je senzorni sustav tijela. Taktilni receptori nisu smješteni samo po koži, nego ustima, grlu, probavnom sustavu.
Reagira na dodir, pritisak, bol, temperaturu i vibraciju.
- Blagi dodir: osjet trave, pijeska ili prljavština, pranje lica i kose, češljanje, pranje zubi, hrana određene teksture.
- Duboki pritisak: medvjeđi zagrljaj,masaža, lupkanje, sudaranje, kotrljanje, odskakivanje.
- Vibracije: aparat za masažu, vibrirajuće igračke. Nekima može biti nelagodna osjet vibracije automobila ili kamiona koji prolaze, dok drugima može predstavljati najbolji osjećaj.
Zadaća : prepoznavanje predmeta opipom, lokalizacija dodira, pridonosi razvoju sheme tijela, zaštitni i odbijajući sustav.
Vizualni sustav ili osjetilo vida
Svjetlo stimulira receptore na mrežnici oka te oni u mozak šalju informacije o vizualnom svijetu oko nas. Na vizualni sustav utječu:
- OŠTRINA (mehanizam fokusiranja očiju)
- OKULOMOTORIKA (omogućava nam da pogledom pratimo objekt koji se kreće)
- VIZUO-MOTORIČKA KOORDINACIJA (omogućava nam da spretno hvatamo loptu ili pišemo)
- VIZUALNA PERCEPCIJA (omogućuje detektiranje fine razlike među ljudskim licem ili sparivanje čarapa)
Izvor informacija o kretanju, uključen u motoričko planiranje i anticipaciju.
Povezan sa vestibularnim sustavom za kontroliranje ravnoteže.
Auditivni sustav ili osjetilo sluha
Zvučni valovi stimuliraju receptore u unutarnje uhu koji šalju informaciju u mozak na interpretaciju. Auditivni sustav omogućuje nam da čujemo, diskriminiramo ili lociramo zvukove.
- Vrlo je važan za učenje jezika i komunikacije.
Djeca s teškoćama auditivne obrade struktura slušnog sustava je normalna, ali ima teškoće u razlikovanju zvukova , zapamćivanju onog što je čulo , te organizaciji auditivnog unosa.
Olfaktorni sustav ili osjetilo mirisa
Kemijski receptori smješteni su u nazalnim strukturama i omogućuju nam da mirišemo i razlikujemo različite miriseMiris može biti snažan senzorni doživljaj – kao na primjer emocionalno pamćenje ugodnih mirisa (blagdani, miris kolača, različite biljke) ili može biti neugodan neugodan (miris određenog parfema,kolonjske vode…)
- Isti miris može različito djelovati na ljude!
Gustativni sustav ili osjetilo okusa
Kemijski receptori na jeziku omogućuju nam da razlikujemo okuse (slatko, slano, kiselo, gorko, ljuto) i teksture (meko, tvrdo, ljepljivo, hrskavo).
- hrskava, hladna i kisela hrana može stimulirati
- dok topla i slatka, te ona koju dugo žvačemo umiruje.
Praksija – uključuje stvaranje ideje što želim raditi (ideacija), planiranje onoga što želim raditi (motorička organizacija ili motoričko planiranje), provođenje planirane akcije (izvedba). Povezuje motoričke i senzoričke vještine sa kognitivnim i procesnim vještinama. Praksija je zato temelj za nošenje s fizičkom okolinom na adaptivan način.
Kako je to imati poremećaj senzorne integracije?
Poremećaj senzoričke integracije je kao ‘’prometni kaos ili gužva’’ koji ometaju određene dijelove mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije. Ayres, 1985.
Poremećaj senzorne integracije očituje se kao:
- Poteškoće senzoričke percepcije
- Poteškoće praksije i motorički uvjetovanih funkcija
- Poteškoće senzoričke reaktivnosti
Što uključuje procjena SI?
- detaljna anamneza djeteta, upitnik i ček liste
- sustavno kliničko promatranje (postura, tonus, uzorci pokreta, prijenosi težine, proksimalna stabilnost, asimetrije, antigravitacijski pokret, razina aktivnosti, odgovor na taktilne, propiroceptivne, vestibularne podražaje i itd.)
- Primjenu testova za procjenu senzoričke integracije ( DeGangi Berk test senzorne integracije, Sensory Profile 2).
Terapija senzorne integracije
Holistički pristup, uključuje čitavo tijelo , sva osjetila i čitav mozak. Dijete s SI poremećajem ne može normalnu okolinu adaptirati efikasno, lako i na zadovoljavajući način, jer mozak nije razvio procese za integraciju osjeta iz te okoline.
Principi terapije senzorne integracije su:
- osigurati ”baš pravi izazov” u aktivnostima i igri, na način da terapeut prati i oblikuje aktivnost ili okolinu.
- poticanje intrinzične motivacije djeteta.
- poticanje na pojavu adaptivnog odgovora, što se odnosi na uspješan odgovor na zahtjev okoline.
- poticanje na aktivno sudjelovanje.
- održavanje optimalne razine uzbuđenja koja je preduvjet za učenje.
- prilagođavanje i promjena okoline koja će osigurati bolju obradu (pravovremeno i primjereno osiguravanje aktivnosti bogatih proprioceptivnim, vestibularnim i taktilnim podražajima potiče njihovo bolje procesuiranje).
- djetetu individualno usmjereni i djetetom vođeni terapijski postupak.
Cilj i svrha terapije senzorne integracije:
- povećanje trajanja reakcije prilagodbe na senzorički podražaj
- razvijanje reakcija prilagodbe
- povećanje samopovjerenja i samopoštovanja
- poboljšanje kognitivnih sposobnosti,
- stjecanje govornih sposobnosti, podizanje kvalitete školskih postignuća
- razvijanje osobnih i socijalnih sposobnosti.
Ako sumnjate da dijete možda ima teškoće u obradi senzoričkih podražaja ispunite ček listu simptoma, u slučaju da postoji više od 5 potvrdnih odgovara obratite se terapeutu senzorne integracije.
Izvori:
- Fisher AG, Murray EA, Bundy AC (1991). Sensory Integration: Theory and Practice. F. A. Davis Company
- Senzorna integracija iz dana u dan, Lindsey Biel i Nancy Peske
- Dijete i senzorna integracija, Jean Ayres, Naklada Slap
