Udruga Zvončići je nevladina, nestranačka, neprofitna i socijalno-humanitarna
organizacija koja je osnovana sa ciljem promicanja procesa integracije u društvenu
zajednicu, razvitka i unapređenja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju,
roditelja djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Separacijska anksioznost normalna je i očekivana u dobi djeteta od šest mjeseci do 24-36 mjeseci starosti. Vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci, kada, nažalost, mnoga djeca kreću u prva veća odvajanja (jaslice, tete čuvalice). Kod djece te dobi očekivano je teže odvajanje i duži adaptacijski period.

Kako roditelj može pomoći djetetu koje pati od separacijske anksioznosti:
– Dijete ne bi trebalo imati mogućnost izbora – npr. pitati dijete želi li ići danas u vrtić/školu, odlazak od kuće i odvajanje trebaju jednoglasno prihvatiti svi članovi obitelji i na taj način pomoći djetetu da uđe u situaciju koje se boji.
– Važno je naglasiti da separacijsku anksioznost nije moguće riješiti kod kuće, izostanci iz vrtića/škole samo potiču djetetov strah. Djetetu se može pomoći pomnim planiranjem, a ne izbjegavanjem situacije.
– Potrebno je izdržati u situaciji koje se boji, dokazujući da je dovoljno hrabro da je izdrži, da tolerira neugodu koju izaziva situacija. Boravak u vrtiću/školi ne treba biti nagao i neplaniran, potrebno je planirati postupno izlaganje, postupno boraviti u vrtiću/školi (nekoliko sati do čitav dan), pomno planirati tko dovodi dijete, tko ga dočekuje, koji vršnjaci mogu pomoći (npr. u grupi) tko je osoba koja pruža sigurnost (teta/učiteljica uz koju se dijete vezalo) i planirati sistem nagrađivanja djeteta za uspješno suočavanje.
– Posebnu pažnju treba posvetiti tzv. kritičnim danima – nakon vikenda, praznika ili bolesti.U želji da potakne dijete da se oslobodi straha, roditelj može postati nestrpljiv ili se pretjerano brinuti o situaciji u kojoj se našao s djetetom.

Niz je svjesnih i nesvjesnih radnji kojima roditelj može pojačati anksioznost kod djeteta i odmoći mu:
– kada potiče verbalno (puno priče o simptomima straha ili stalnim isticanjem problema) i neverbalno ponašanje koje je zasnovano na strahu,
– kada nije jasan u odluci treba li dijete ići u vrtić ili ne,
– kada je anksiozan ili ljut zbog djetetovih separacijskih problema,
– kada je u konfliktu s partnerom zbog separacijskih problema koje ima dijete
– kada nenamjerno potiče separacijski problem.Rješenje nije ni u kakvom receptu ili koracima – jer da postoji recept ili brzo rješenje za separacijsku anksioznost, vi biste za njega sigurno već znali – nego je riječ o procesu. Procesu koji je često dug, spor i težak, ali je nezaobilazan i jednostavno ga treba proći.

Skip to content