Diskalkulija pripada u specifične teškoće učenja, a definira se nižim matematičkim sposobnostima od očekivanih s obzirom na kronološku dob, inteligenciju i obrazovanje osobe. Neka obilježja diskalkulije u školskoj dobi su:
• zaostajanje u vještini brojanja
• zaostajanje u upotrebi vještine brojanja kao sredstva za zbrajanje
• problemi u prepoznavanju brojeva i matematičkih simbola
• stalno oslanjanje na prste pri računanju
• teškoće u planiranju rješavanja problemskih zadataka
• nerazumijevanje značenja riječi u problemskim zadacima
• problemi u određivanju desno-lijevo
• teškoće upamćivanja brojeva telefona
• teškoće s određivanjem i razumijevanjem vremena na satu
Diskalkulija se najčešće dijagnosticira u drugom i trećem razredu osnovne škole, kada je provedena dovoljna količina formalnog podučavanja u matematici. Ipak, obilježja koja mogu ukazivati na kasniju pojavu disleksije vidljiva su u predškolskoj dobi. Neki znakovi rizika za diskalkuliju vidljivi u predškolskoj dobi su:
• problemi s procjenom količine bez brojanja (više, manje)
• neuspješnost u nabrajanju brojeva točnim redom (preskakanje brojeva u nizu, ispuštanje, zamjena mjesta)
• teškoće pridavanja broja određenoj količini (veza broja i količine)
• povezivanje simbola za broj, riječi te količine koja odgovara određenom broju.
