• Neurobiološka aktivnost koja omogućava primanje i obradu osjetnih informacija koje u mozak pristižu iz različitih osjetila.

• Svijet doživljavamo putem sedam osjetila.
  
  

VESTIBULARNI SUSTAV
Nosi informacije i daje podatke osobi o njenom položaju i kretanju u prostoru.
Vestibularni sustav omogućuje:
- orjentiranje u prostoru
- kontroliranje mišićne
napetosti
- održavanje ravnoteže
- stabilizacija očiju u prostoru za vrijeme pokreta glavom

PROPRIOCEPTIVNI SUSTAV
Daje informacije o kretnjama zglobova i tijela, informacije o opsegu, snazi, trajanju, smjeru kretnji, položaju tijela ili dijelova tijela u prostoru i tonusu mišića.
Glavna zadaća omogućavanjekretnji i dobivanje povratne informacije o izvedenom pokretu.Zajedno sa vestibularnim sustavom upravlja mišićnim tonusom, kontrola držanja tijela i stvaranje sheme tijela.

TAKTILNI SUSTAV
Reagira na dodir, pritisak, bol, temperaturu i vibraciju.
Daje informacije o mjestu, vremenu i izvoru nekog dodira, te veličini, sastavu i obliku predmeta.
Zadaća : prepoznavanje predmeta opipom, lokalizacija dodira, pridonosi razvoju sheme tijela, zaštitni i odbijajući sustav.

VIZUALNI SUSTAV
Izvor informacija o kretanju, uključen u motoričko planiranje i anticipaciju.
Povezan sa vestibularnim sustavom za kontroliranje ravnoteže.

AUDITIVNI SUSTAV
Zadaća: preobrazba zvučnih podražaja u osjetnu percepciju.
Funkcionalno značenje :
- nesvjesno slušanje
- svjesno slušanje
- pridonosi orjentiranju u prostoru
- razvoj govora
- pažnja, koncentracija i razina podražljivosti.

OLFAKTORNI I GUSTATORNI SUSTAV

VAŽNOST SENZORNE INTEGRACIJE ZA RAZVOJ ČOVJEKA

informacije dobivene senzornim receptorima

postura, balans, tonus, savladavanje gravitacije, somatosenzorna svjesnost, motoričko planiranje

motoričke vještine, perceptivne vještine, emocionalno sazrijevanje

koncentracija, kreativnost, radne navike, čitanje, pisanje, matematika, rješavanje problema

 

 

 

ZNAKOVI KOJI UKAZUJU NA PROBLEME SA SENZORNOM INTEGRACIJOM

• Prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na dodir, zvuk, prizor, pokrete, okuse ili mirise.

• Problemi s pažnjom  i samokontrolom: buka iz pozadine ili vizualni podražaji ga ometaju, razdražljivost, teško se smiruje.

• Isključivanje i/ili povlačenje u sebe.

• Socijalno emocionalne teškoće.

• Problemi sa ravnotežom, kretanjem, komunikacijom i govorom, motoričkim planiranjem.

PROGRAM TERAPIJE SENZORNE INTEGRACIJE
U program terapije senzorne integracije uključena su djeca sa disfunkcijama i teškoćama senzorne integracije, samoregulacije, poremećaja mišićnog tonusa, teškoćama u finoj i gruboj motorici, poremećaja motoričkog planiranja, slabe organizacije ponašanja, poremećaj percepcije, poremećaj uzbuđenosti, poremećaj budnosti i otežanog igranja.
Senzorno integracijska disfunkcija kao neurološki poremećaj može se pojaviti kao samostalna teškoća ili može biti obilježena određenim stanjem, sindromom ili bolesti u slučajevima nedovoljne zrelosti živčanog sustava zbog prijevremenog rođenja, kod djeca s teškoćama u motoričkom razvoju, kod cerebralne paralize, djece s autističnim spektrom, djece s oštećenjem vida, djece s poremećajem pažnje (ADHD), djece s teškoćama u jeziku i govoru, učenju, djece s oštećenjem sluha, djece s intelektualnim teškoćama i dr.
Djelovanjem na procese senzorne integracije, njihovom (re)habilitacijom uvijek se poboljšavaju funkcionalne sposobnosti i prilagodbeno ponašanje djeteta.Terapija senzorne integracije prema J. Ayres dokazano poboljšava kvalitetu prilagođavajućeg ponašanja djeteta i omogućuju mu primjerene reakcije na zahtjeve okoline.

CILJ I SVRHA SI TERAPIJE
Poboljšanje sposobnosti djeteta za interakciju s objektima u prostoru u :
- povećanje trajanja reakcije prilagodbe na
senzorički podražaj
- razvijanje reakcija prilagodbe
- povećanje samopovjerenja i samopoštovanja
- poboljšanje kognitivnih sposobnosti, stjecanje
govornih sposobnosti, podizanje kvalitete
školskih postignuća
- razvijanje osobnih i socijalnih sposobnosti