CEREBRALNI POREMEĆAJI KRETANJA (CPK) I DISTONI SINDROM – RANI ZNAKOVI I VAŽNOST INTERVENCIJE

Dijagnoze poput cerebralnih poremećaja kretanja (CPK), distonog sindroma ili neurorizičnog djeteta često se koriste kao radne dijagnoze u ranom razvoju djeteta. One ne predstavljaju trajnu dijagnozu poput cerebralne paralize, nego opisuju trenutno stanje motoričkog razvoja koje odstupa od očekivanog.

Drugim riječima, dijete s ovim nalazom ima određene simptome rizika – znakove koji ukazuju na moguća oštećenja ili nezrelost središnjeg živčanog sustava, ali ishod još nije konačan.

Što su simptomi rizika?

Simptomi rizika predstavljaju kliničke pokazatelje odstupanja od normalnog motornog razvoja.
Mogu se pojaviti s ili bez poznatih rizičnih faktora u trudnoći ili porodu.

Roditelji bi trebali potražiti procjenu stručnjaka ako dijete:

  • kasni više od tri mjeseca u razvojnim fazama (npr. ne drži glavicu, ne sjedi, ne puže),
  • ima povišen tonus – tijelo je tvrdo, teško savitljivo, često se “ukoči”,
  • ima snižen tonus – tijelo je “mlitavo”, mirno, “kao od maslaca”,
  • često ima zatvorene šake ili drži palac unutar šake nakon 2. mjeseca,
  • ne oslanja se na puna stopala kad ga se pridržava u stojećem položaju,
  • pokazuje razliku u korištenju jedne strane tijela,
  • se izvija u luk ili snažno zabacuje glavu unatrag,
  • “križa” nogice ili radi neprirodne, crvolike pokrete ruku i nogu (atetoidni pokreti).

Ako su prisutni ovi znakovi, potrebno je učiniti procjenu razvoja i, prema potrebi, uključiti dijete u ranu habilitaciju.

Oblici cerebralnih poremećaja kretanja

U dijagnozi se uz naziv “CPK” često navodi i oblik prema obrascu zahvaćenosti mišića i ekstremiteta:

  • Tetraparetski obrazac – simptomi su prisutni na sve četiri ruke i noge, obostrano.
  • Hemiparetski obrazac – simptomi su prisutni na jednoj strani tijela (ruka i noga iste strane).
  • Paraparetski obrazac – simptomi su prisutni samo na nogama (češći) ili samo na rukama (rijetko).
  • Distoni sindrom – prevladavaju nevoljni pokreti, izvijanje u luk, zabacivanje glavice.
  • Atetoidni oblik – vidljivi spori, nepravilni pokreti ruku i nogu (“crvoliki” pokreti).

Važno je istaknuti da se cerebralni poremećaji kretanja ne smiju poistovjećivati s cerebralnom paralizom.
U ovoj fazi razvoj djeteta je još uvijek otvoren i uz pravovremenu terapiju moguć je potpuni oporavak.

Mogući ishodi

Ishod cerebralnih poremećaja kretanja može biti vrlo različit:

a) Normalizacija razvoja – dijete dostiže uredan motorički razvoj.
b) Manje motoričke smetnje – “nespretno dijete”, poteškoće s finom motorikom, ravnotežom ili držanjem.
c) Cerebralna paraliza – najrjeđi, ali mogući ishod, ovisno o težini oštećenja i pravovremenosti intervencije.

Faktori koji utječu na ishod

  1. Težina kliničke slike – što su odstupanja izraženija, prognoza je ozbiljnija.
  2. Vrijeme početka terapije – rana intervencija (već od 2–3 mjeseca života) znatno povećava šanse za oporavak.
  3. Kvaliteta terapije – provođenje habilitacije kod stručnjaka specijaliziranih za neurorazvojnu rehabilitaciju (Bobath, Vojta, SI pristupi).
  4. Sreća i individualni faktori – svako dijete reagira drugačije; stručnjaci ne daju prognoze za pojedinačno dijete, već okvirno za skupinu sličnih slučajeva.

Uloga roditelja i terapijskog tima

Roditelji imaju ključnu ulogu u terapijskom procesu. Uz stručni tim (fizijatar, radni terapeut, fizioterapeut, logoped, psiholog), njihova svakodnevna stimulacija i poticajno okruženje imaju presudnu važnost.

Cilj terapije nije samo razvoj pokreta, već i uspostavljanje pravilnih obrazaca kretanja, osjećaja za tijelo, koordinacije i sigurnosti djeteta.

Zaključak

Cerebralni poremećaji kretanja predstavljaju upozorenje, a ne presudu.
Pravovremeno prepoznavanje simptoma, rana terapija i kontinuirana podrška omogućuju velikom broju djece potpuni oporavak i uredan razvoj.

Distoni sindrom i slična stanja zahtijevaju stručno praćenje, ali uz dobru suradnju roditelja i terapeuta, ishod može biti vrlo povoljan.

Literatura i izvori

  1. Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju prof. dr. sc. Milena Stojčević Polovina (2023). Cerebralne poremetnje kretanja i distoni sindrom.
  2. Bobath, K. & Bobath, B. (1984). Motor Development in the Different Types of Cerebral Palsy. London: Heinemann.
  3. Vojta, V. (2008). The Vojta Principle. Springer-Verlag, Berlin.
  4. Hrvatsko društvo za dječju neurologiju (2022). Smjernice za neurorazvojnu procjenu i habilitaciju.
  5. WHO (2022). ICD-11: Developmental Motor Disorders.
  6. Udruga “Cerebralna paraliza Hrvatska” (2024). Informativni materijali o ranoj intervenciji.