X – Fragilni sindrom

Sindrom fragilnog X najčešći je uzrok nasljedne mentalne retardacije. Javlja se sa učestalošću od 1:2500-4000 muškaraca.

Bolest je dobila ime prema krhkom mjestu na dugom kraku kromosoma X (q27.3) koji se očituje u posebnim uvjetima kultivacije kromosoma u mediju siromašnom folnom kiselinom.SINDROMFMR-1 gen otkriven u toj regiji kodira stvaranje FMR-1 proteina za koji se smatra da ima važnu ulogu u razvoju središnjeg živčanog sustava. U podrujčju egzona 1 FMR1 gena nalazi se vrlo polimorfna regija ponavljajućih CGG tripleta. Normalni X kromosomi imaju stabilan broj takvih tripleta koji se kreće od 6-50 a koji se nasljeđuje kodominantno. Kad broj tripleta dosegne kritičnu granicu od 44-45 tripleta (tzv. “siva zona”), cijela regija postaje nestabilna i sklona širenju. Kad je broj tripleta neke osobe 50-200, kažemo da ona nosi premutaciju, a ekspanzije iznad 200 tripleta rezultiraju tzv. punom mutacijom. Pune mutacije, bez obzira na veličinu ekspanzije dovode do nenormalne metliacije CpG otoka iznad FMR1 gena, kao i cijele regije, što dovodi do sprječavanja prepisivanja gena i fenotipskog očitovanja bolesti.

Sindrom fragilnog X kromosoma je X vezana dominantna bolest s nepotpunom penetracijom. Ucestalost bolesti u muskaraca je 1:4000, a u zena 1:6000. Bolest nastaje kao posljedica tzv. dinamicne mutacije u genu FMR1 (od engl. fragile X mental retardation), a ocituje se produljenjem broja tripleta CGG u polimorfnoj, nekodirajucoj regiji prvog eksona. U zdravih osoba broj tripleta je 6-50 ; osobe koje imaju broj tripleta 50-200 nosioci su premutacije i najcesce nemaju izrazenu klinicku sliku. Simptomi bolesti se javljaju u osoba koje nose punu mutaciju, odnosno >200 tripleta u genu FMR1. Klinicka slika oboljelih je vrlo varijabilna, s time da su u muskaraca simptomi bolesti izrazeniji. Glavna osobitost je umjerena do izrazena mentalna retardacija, a neke osobe pokazuju i poremecaje ponasanja. U razdoblju poslije puberteta javljaju se i kraniofacijalne osobitosti, a kod oboljelih muskaraca makroorhidizam. Razvojem metoda molekularne biologije moguce je otkriti sve veci broj nasljednih oboljenja. Buduci da do danas jos nije otkriveno valjano lijecenje ove bolesti, dijagnostika sindroma fragilnog X kromosoma od izuzetne je vaznosti za pracenje mehanizma naslijedjivanja bolesti u rodoslovnom stablu. Na taj se nacin oboljelom i clanovima njegove obitelji genetickim savjetovanjem moze pruziti korisna informacija o riziku naslijedjivanja bolesti.

Izvor: Bibliographic record number: 173347
Authors: Bago, Ruzica; Hecimovic, Silva; Barisic, Ingeborg; Pavelic, Jasminka
Title: Dijagnostika sindroma fragilnog X kromosoma metodama molekularne medicine
( Diagnostics of fragile X syndrome by the methods of molecular medicine )
Source: Paediatria Croatica (1330-724X) 48 (2004), suppl 2; 24

 

Sindrom češće zahvaća muškarce nego žene. Najučestaliji je nasljedni uzrok mentalne retardacije. Potpuna mutacija se javlja kod muškaraca 1: 3600, a kod žena 1: 4000 do 6000. Osobe sa XFS može zahvatiti mnoštvo razvojnih problema, uključujući: teškoće u učenju, blaga do teška mentalna retardacija, teškoće rukovođenja ponašanjem, ADHD, osjetilni i percepcijski problemi, autizam i autistično ponašanje. Karakteristike su : abnormalna fizička obilježja ( npr. dugačko i usko lice), kognitivna zakašnjenja, govorni i jezični problemi, motorna i senzorna zakašnjenja te disfunkcije u ponašanju. To je nasljedno stanje koje uzrokuje širok raspon mentalnih poteškoća.
Utjecaj na muškarce : značajni intelektualni nedostatci; fizička obilježja – povećane uši, dugačko lice sa istaknutom bradom, veliki testisi se pojavljuju nakon puberteta; poremećaj pažnje, govorne smetnje, slab kontakt očima i averzija prema dodiru i buci.
Utjecaj na žene : x kromosom koji funkcionira djelomično nadoknađuje onaj koji ne funkcionira; samo trećina ima intelektualne nedostatke, ostale imaju umjerene intelektualne poteškoće; fizičke karak. i karak. ponašanja se rjeđe pojavljuju i u blažem obliku.
Liječenje : trenutno nema lijeka, ali pomažu posebna edukacija, govorno-jezična terapija i terapija ponašanja; liječnička intervencija može pomoći u agresiji, anksioznosti, hiperaktivnosti i manjku pažnje; važna je evaluacija jakosti i slabosti pojedinaca jer su različiti utjecaji x-fragilnog sy.

 

KARAKTERISTIKE KOGNITIVNOG RAZVOJA

Čak 80% muškaraca sa XFS je opisano kao kognitivno zaostalo. Djeca sa XFS napreduju, ne nazaduju, ali polako i sa nižim krajnjim rezultatom (ishodom). Nedostatci u prilagođavanju na okolinu, ne odnose se samo na zakašnjenja akademskih vještina nego i na zakašnjenja životnih vještina. Djevojčice koje imaju poteškoća u matematici ili prostornim zadacima, mogu imati dobro čitanje i prosječan IQ. Na kogniciju utječu ADHD, anksioznost, govorno – jezični poremećaji i ostalo, što može utjecati na učenje i rješavanje testova. Mnoga djeca i odrasli postižu više nego što se očekuje.

 

KARAKTERISTIKE PONAŠANJA

Karakteristike ponašanja su pozitivne. Djeca su opisana kao slatka i puna ljubavi, sa velikom željom za društvenim interakcijama. Djeca sa XFS imaju dobar smisao za humor, vole šale i humoristične situacije. Veliki broj dječaka ( 80 – 90 %) su opisani kao zbunjeni i impulzivni, sa simptomima ADHD ili ADD – poremećaj pažnje. Dječaci imaju kratak raspon pažnje i poteškoće zadržavanja na zadacima. Mnogo dječaka ima neobična, stereotipna ponašanja kao što su pljeskanje, žvakanje odjeće ili objekata, što može biti povezano sa anksioznošću ili problemima senzorne obrade. Problemi senzorne obrade mogu se manifestirati kao slab kontakt očima ili osjetljivost na zvuk ili svjetlo. Anksioznost u dječaka i djevojčica se manifestira na različite načine. Neke osobe postanu zabrinute zbog promjena u rutinama ili zbog nadolazećih stresnih događaja ( npr. sastanci ). Roditelji kažu da se njihova djeca ukoče kada su ljuti ili uznemireni, te da postanu kruti i jako napeti. Gužve ili nove situacije uzrokuju kod dječaka plač, cviljenje ili nepristojno ponašanje, jer žele pobjeći iz nadmoćnih okvira. Siromašan kontakt očima i teškoće održavanja konverzacije uzrokuju socijalne slabosti. Djevojčice sa XFS su opisane kao sramežljive, anksiozne, depresivne i sa poteškoćama u socijalnim kontaktima.

 

KOJA SE PITANJA RAZMATRAJU PRI PROCJENI GOVORA I JEZIKA

Prije govorno – jezičnog ispitivanja, potrebno je audiološko ispitivanje da se isključi gubitak sluha. Procjena uključuje : ispitivanje sluha, intervju sa roditeljima, oralno-motorno ispitivanje, ispitivanje receptivnog (slušanje) i ekspresivnog (govor) vokabulara i sintakse te procjena govora i glasa. Procjena uključuje i evaluaciju pragmatike, ako je moguće sa vršnjacima ili članovima obitelji. Malu djecu se procjenjuje pomoću lista i skala koje se daju roditeljima te procjena na temelju igre. Stručnjak gleda razumijevanje i izražavanje jezika te interakciju sa prisutnim ljudima i igračkama. Stručnjak promatra pokušaje komuniciranja, rješavanja problema i istraživanja, zajedno sa jezičnim razumijevanjem i sposobnošću govora. U ranom djetinjstvu i školskoj dobi, stručnjak procjenjuje dijete pomoću intervjua sa roditeljima, standardiziranih testova, neformalnih lista i opservacije. Stručnjak mjeri receptivne i ekspresivne sposobnosti u semantici (vokabularu), sintaksi i pragmatici. Za djecu sa XFS je važna mirna, tiha soba za ispitivanje, po mogućnosti sa poznatom osobom. Mnogi dobiveni rezultati ne mogu biti dobar reprezentant njihova potencijala, jer su anksiozni i zabrinuti zbog nepoznate ispitivajuće situacije. Stručnjaci žele dobiti uzorak djece koja pričaju, a to uključuje : konverzaciju sa djetetom za vrijeme audio ili video zapisa, što služi za analizu rečenične duljine, jasnoće govora, rječnika i konverzacijskih jakosti i slabosti.

 

CILJEVI I STRATEGIJE KOJI SU VAŽNI ZA GOVORNO-JEZIČNU TERAPIJU

Bitno je da ciljevi i strategije zadovolje potrebe svakog djeteta. Svaki skup ciljeva i strategija se bazira na: individualnoj procjeni djeteta, opažanju djeteta i na podacima koje daje roditelj. Strategija smirivanja treba prethoditi terapiji. Vizualne natuknice poput kalendara ili slika dnevnih aktivnosti pomažu, a za stariju djecu vizualne natuknice su znakovi ili simboli za prikladna ponašanja (npr. ruka na usta kad se zijeva). Dramatizacija pomaže razumijevanju slijeda i zapleta priče. Za dječake sa XFS ciljevi receptivnoga jezika su : povećati vokabular, razumjeti smjernice, shvatiti gramatiku i priznati ulogu slušaoca u konverzaciji. Ciljevi ekspresivnog jezika za dječake i djevojčice su fokusirani na pragmatične vještine : iniciranje konverzacija i kontroliranje ustrajanosti i komentara. Djeca sa XFS imaju najviše koristi od stvarnih životnih situacija, kao što su : konverzacije za vrijeme ručka i pozivi za igranje. Ciljevi sintakse su razviti fraze, rečenice, upitne oblike ili druga pitanja reda riječi. Djeca sa XFS imaju veliku moć imitiranja govora iz televizijskih emisija ili pjesama, a ta imitacija im može pomoći da nauče cijele fraze ili rečenice i da ih prikladno upotrijebe. Govorni ciljevi uključuju rad na razumljivosti, naročito sa riječima i rečenicama. Taj rad uključuje oralno-motorne vježbe za jačanje usana i kontrolu jezika. Neke od tehnika koje se upotrebljavaju za mucanje (npr. spor govor) mogu biti korisne. Stručnjaci pomažu učiteljima da smanje brzinu govora i da jasno naglase riječi djeci koja imaju sporu obradu.

 

KARAKTERISTIKE DJEČAKA

Govorno jezične karakteristike:
Pažnja, pamćenje, ispravljanje riječi i slušni slijed utječu na razumijevanje i produkciju govora i jezika. Karak. govorne produkcije: netočna artikulacija, visoka brzina govora i prenatrpanost. Glasovne karak. : visok volumen sa neobičnom hrapavošću. Višestruka značenja i apstraktne riječi uzrokuju slabosti kako dječaci rastu. Ekspresivni vokabular je slabiji od receptivnog tj. razumiju više riječi nego što ih upotrebljavaju. Većina dječaka nauči govoriti u rečenicama.
Karakteristike razvoja vokabulara:
Receptivni vokabular je bolji od ekspresivnog. Riječi najbolje uče u kontekstualnim situacijama tj. «pokupe» cijele riječi iz knjiga, televizije i područja koja ih zanimaju. Kako odrastaju tako imaju problema sa višestruko značenjskim riječima i apstraktnim vokabularom, ali to znači da zaostaju za vršnjacima, a ne da gube vokabular.
Karakteristike razvoja sintakse:
Razvoj sintakse zaostaje. Većina nauči govoriti u rečenicama, ali neki ostanu na razini kratkih fraza. Slogovna ponavljanja, krivi početak i nepravilno formuliranje mogu uzrokovati raspad u sintaksi. Imaju problema sa upitnim oblicima (npr. Što to je, umjesto Što je to), negacijskim oblicima i upotrebom zamjenica. Neki radije upotrebljavaju svoja imena nego zamjenicu (npr. Ivan je umoran, umjesto Ja sam umoran).
Karakteristike pragmatičkih/ konverzacijskih vještina:
Imaju socijalnu anksioznost i senzorno-motornu obranu što pridonosi njihovim poteškoćama u socijalnoj interakciji. Neprimjerene promjene tema uzrokuju komunikacijske slomove. Mnogi dječaci ne slušaju i ne razumiju temu o kojoj sugovornik govori pa ne odgovaraju primjereno. Zbog svoje anksioznosti odgovore neprimjereno ili neku frazu sa televizije. U govoru su prisutne perseveracija (ponavljati stalno istu stvar) i eholalija (ponavljati nečije riječi ili fraze). Dječaci ponavljaju slogove, riječi ili fraze jer žele da konverzacija ode naprijed. Na kvalitetu konverzacije utječe slab kontakt očima, ali dječaci žele socijalne interakcije.

 

GOVORNO – JEZIČNE KARAKTERISTIKE DJEVOJČICA

Verbalni IQ, vokabular i sintaksa su u normalnom rasponu, što dovodi do dobrih vještina u čitanju i pisanju. Imaju problema u konverzaciji zbog anksioznosti i sramežljivosti, a neke djevojčice imaju neorganizirani način govorenja. Neke od tih pragmatičnih poteškoća mogu biti povezane sa problemima vizualno-spacijalne obrade i matematike. Poteškoće neverbalne obrade mogu uzrokovati slomove u razumijevanju napomena u konverzaciji kao što su ton (sarkazam, humor), facijalne ekspresije i volumen. Neke djevojčice imaju socijalnih problema jer ne prate dobro svoje odgovore u konverzaciji, što onda rezultira neprimjerenim komentarima i pitanjima.

 

JAKOSTI I SLABOSTI U KOGNICIJI U DJEČAKA I DJEVOJČICA

DJEČACI

KOGNITIVNE JAKOSTI : verbalno opisivanje; receptivni(slušanje) vokabular; vizualno uspoređivanje; zadaci vizualne percepcije(npr. puzle od poznate slike); dobri su mimičari; dobro pamte tonove(zvukove) i riječi
KOGNITIVNE SLABOSTI: kompleksno rješavanje problema; uzročno-posljedična pitanja; apstraktni zadaci

 

DJEVOJČICE

KOGNITIVNE JAKOSTI: vokabular i razumijevanje stvari na IQ testovima; pamćenje značajnih materija; dobra postignuća u čitanju i pisanju

KOGNITIVNE SLABOSTI stvaranje strategija za rješavanje problema; konverzacijska obrada; učenje matematike; slabo auditivno pamćenje sekvenci

Izvor:
EDUKACIJSKO – REHABILITACIJSKI FAKULTET