Što je socijalna pedagogija?
Socijalna pedagogija je znanost ljudima češće poznata kao defektologija, iako se sam naziv znanosti promijenio čak 1997. godine. To je interdisciplinarna znanost koja probleme u ponašanju promatra kroz grane više disciplina kao što su: razvojna psihologija, komunikologija, sociologija, kriminologija, penologija i medicina. Na socijalnu pedagogiju često se gledalo kao na „korektivnu“ disciplinu kada uobičajeni odgojni postupci nisu davali pozitivnog ishoda. Takvo gledište svrstalo ju je u primarno terapijsku disciplinu, iako se socijalna pedagogija bavi i promocijom mentalnog zdravlja, prevencijom problema u ponašanju, ali i posttretmanom.
Tko je socijalni pedagog?
Razlikujemo socijalne pedagoge teoretičare i praktičare. Socijalni pedagog praktičar bavi se poslovima: promocije, prevencije, detekcije, dijagnosticiranja, pružanja ranih intervencija (ranih po dobi i/ili ranih po stupnju problema u ponašanju), tretmanom i posttretmanom. Ukratko rečeno, socijalni pedagog bavi se „procesuiranjem“ i pružanjem brige i podrške za djecu, mlade i odrasle osobe s rizikom za probleme u ponašanju ili pak s već izraženim problemima u ponašanju (različitih stupnjeva težine problema), ali i njihovim socijalnim okruženjem.
Socijalni pedagozi, zbog širokog spektra poslova, imaju i širok spektar mogućih zaposlenja. Zapošljavaju se u savjetovalištima, odgojno – obrazovnim ustanovama, dječjim domovima, ustanovama socijalne skrbi, odgojnim domovima za djecu i mlade, institucijama za mentalno zdravlje, ustanovama za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju, sudovima, državnim odvjetništvima, kaznionicama, zatvorima, policijskim postajama, psihijatrijskim klinikama, nevladinim organizacijama, humanitarnim organizacijama i slično.
Što socijalni pedagog radi u Udruzi Zvončići?
Socijalnopedagoško savjetovanje – pružanje profesionalne pomoći i podrške pojedincima i/ili obiteljima u prevladavanju svakodnevnih životnih situacija koje im zbog okoline ili njih samih, predstavljaju teškoće. Kroz savjetovanje naglašava se učenje (najviše o sebi i svojim obrascima ponašanja i reagiranja), povećanje tolerancije na frustraciju, komunikacijske vještine*.
Individualni socijalnopedagoški rad s djecom – razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina, povećanje tolerancije na frustracije, načini nošenja s neugodnim emocijama, asertivno zastupanje za svoje potrebe, razrješavanje emocionalnih teškoća, pomoć pri izradi plana učenja.
* Trening komunikacijskih vještina – komunikacijske vještine odnose se na kvalitetu komuniciranja s drugim osobama u svojem okruženju. Kao i svake druge vještine, moguće ih je poboljšati vježbanjem i treningom. Osnovni cilj je prepoznati neučinkovite obrasce komuniciranja, te naučiti kako jasno, konkretno i neoptužujuće komunicirati prema drugoj osobi.
