Već smo prije u nekoliko navrata navodili i isticali koliko je dječja igra dobra za razvoj i učenje. Ono što je također povezano s igrom je i da se tijekom igranja dijete toliko unese u igru da razbacuje igračke, mijenja ih iz trenutka u trenutak, a neke uopće ne dira. Mala djeca nemaju potrebe za redom među igračkama, odnosno oni najčešće ne razlikuju red i nered.
Igra je prirodan „jezik“ djetinjstva putem kojeg se djeca mogu izraziti.
„Za djecu, igračke su njihove riječi, a igra je njihov jezik.“ (G. Landreth) Kada prihvatimo da djeca kroz igračke žele nešto proigrati iz svog života, poručiti i prenijeti nam neku poruku na taj „nered“ moramo gledati kao izvještaj, a ne kao hrpa igračaka na jednom mjestu.
Ako dijete želite naučiti redu, trebate mu dozvoliti napraviti nered. Pospremati kao odrasli ne znaju, jer ne razumiju što zapravo želite od njih. To shvaćaju približno od četvrte godine nadalje. Pospremanje neka bude dio zajedničke igre.
Za učenje reda potrebna je dosljednost roditelja, ali i da budete primjer koji dijete gleda svaki dan.
