Potrbušni položaj djeluje na veliki broj razvojnih elemenata. Važan je za jačanje ekstenzornih mišića vrata i trupa omogućujući razvoj kontrole držanja glave i trupa. U potrbušnom položaju novu mišićnu funkciju uče i ruke i rameni obruč. S vremenom dijete uči jednu ruku koristiti za oslonac, a drugu za hvat, još jedan važan element razvoja. Mišići ruku postaju jači, ali i koriste se za različite funkcije, što je također važno za njihovo kasnije kvalitetno funkcioniranje. Nisu samo ruke te koje su aktivne u položaju na trbuhu. Vrlo brzo aktivne postaju i noge, jačajući se, preuzimajući funkciju oslonca. Potrbušni položaj ima pozitivan utjecaj i na kukove, istežući i razvijajući mišiće kukova.
Osim na motorički razvoj, potrbušni položaj utječe i na senzorni razvoj i važan je za normalnu senzornu integraciju. Bitan je i za razvoj vizualno-motoričke kontrole i percepcije dubine.Dijete na trbuhu dobiva niz taktilnih i proprioceptivnih podražaja, zbog velikog kontakta s podlogom, zbog rastezanja određenih mišićnih skupina i zglobova, osobito kralježnice, kao i senzornih podražaja koji nastaju tijekom oslanjanja o podlogu, na laktove i kasnije na dlanove. Djeluje i na kognitivni razvoj djeteta-omogućuje rano istraživanje igrački i prostora i raznoliku igru.
Stoga, jako je važno da dijete, već od novorođenačke dobi, provodi dovoljno budnog vremena u potrbušnom položaju. Dijete treba biti budno i dobre volje, sito, ali ne odmah poslije hranjenja, na čvrstoj podlozi i pod nadzorom roditelja. Roditelj treba osluškivati djetetove želje, ne inzistirajući na boravku u potrbušnom položaju kada se dijete već umorilo, postalo nervozno ili plačljivo, ali opet nastojeći stavljati ga što češće, svakim danom malo dulje, malo više. Roditelj može učiniti položaj na trbuhu zabavnim i tako povećavati toleranciju djeteta na ovaj položaj; leći kraj djeteta, smijući se, stvarajući neobične zvukove i izraze lica, dajući zabavne igračke, igrajući se zajedno.
