Postoje roditelji kojima je sve veoma važno u odgoju, kao i oni kojima gotovo ništa nije veoma važno. Postoje i oni koji traže i nalaze ravnotežu. Kako postići ravnotežu u odgojnim imperativima? Jednostavno, ponovno papir trpi sve. Ukoliko Vam je lakše, slobodno u prvo vrijeme koristite papir na kojem ćete napraviti 3 kolone:
- Veoma važno npr. da nauči bonton , da nauči čitati , higijenske navike , ponašanje u životno ugrožavajućim situacijama
- Manje važnonpr. da bude brži i precizniji u oblačenju, da se (ne) druži s nekim od vršnjaka, da nauči voziti role
- Nije mi toliko važno npr. ljepota rukopisa ukoliko je u procesu stjecanje navike pisanja zadaće
Zašto je razgraničavanje odgojnih ciljeva važno? Jer nam daje vid samoregulacije u situacijama kada bismo možda impulzivno reagirali prema djetetu. Ukoliko procijenite da je trenutno ponašanje u skupini „manje važno“, znat ćete da je bolje dijete usmjeravati nego postaviti granicu da nešto mora. Također, prema djetetu ćete imati manje zahtjeva „što se mora“, te će dijete biti opuštenije i manje u otporu iste granice prihvatiti. Kada se jedna ponašanja usvoje, može se prijeći na druga. Ovaj shematski prikaz mijenja se s godinama, kako dijete razvojno napreduje, te kako i dijete i roditelj sazrijevaju u svojoj ulozi. Na sljedećim slikama su detaljnije prikazane skupine “veoma važno”, “manje važno”, “nije mi toliko važno”.
