Ljutnja kod djece funkcionira na isti način kao i kod odraslih. Javlja se kad se pojavi prepreka u ostvarivanju cilja ili kad dijete ne može ostvariti neku svoju potrebu.
Kod velike većine ljudi to je vrlo snažan i neugodan osjećaj s kojim se ponekad vrlo teško nositi. U tim situacijama i djeca i odrasli viču, ustaju, žustro hodaju, bacaju stvari, lupaju vratima ili se bace na pod u ispadima bijesa.
Naravno, intenzitet ljutnje i njene manifestacije ovise o samom temperamentu i sposobnostima samoregulacije i nisu kod svih jednaki pa će na isti događaj različita djeca reagirati vrlo različito. Ljutnja se javlja zbog različitih drugih osjećaja u raznim situacijama te različitog shvaćanja situacije te iz toga razloga nema popisa situacija u kojima se OK ljutiti, a u kojima nije. Kada se dijete ljuti, naša prva potreba je da ga umirimo te u najboljoj namjeri objasnimo zašto nema razloga da se ljuti te često odemo u smjeru objašnjavanja da nema potrebe da se ljuti. No, možemo li sa sigurnošću reći da smo sposobni svaki puta prepoznati razlog zbog koje je dijete ljuto?Postoji mnogo razloga zbog čega dolazi do ljutnje i bez obzira koji je točan uzrok, najbolje što se u toj situaciji može napraviti je pokazati razumijevanje za djetetovu situaciju i prihvatiti osjećaj ljutnje.
Djeci u tom trenu uzvraćamo opisujući kako se osjećaju, kao na primjer “Jako si sada ljuta.”, “Baš te ovo razljutilo., “Ljut si!”, “Sigurno te razljutilo što je lopta otišla u drugom smjeru.”
Slika preuzeta s Centar za terapiju igrom Sanja Ivanušević
